Sarajevski ćevap

Korijen riječi ćevap je persijskog porijekla, a znači prženo meso, iako postoje tragovi koji ćevap vode čak do stare Grčke. Međutim, ćevapi su dio sarajevske tradicije i njegove kulture, tako da se već odavno isključivo vezuju uz Sarajevo, kao i Bosnu i Hercegovinu.

Ćevapi su bosanski nacionalni specijalitet sa roštilja i najpoznatiji bosanski brand u inostranstvu. Riječ je o malim valjušcima od mljevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom bijelog i crvenog luka, te različitih začina. Prosječna dužina ćevapa je oko 5 cm. Ćevapi se prže na roštilju, a tradicionalno se služe u lepinama ili somunima natopljenim sosom od prženja, uz dodatak sitno sjeckanog crvenog luka. Ćevapi se mogu služiti i uz rižu, pržene krompiriće (pomfrit), salatu, ajvar, no to je uglavnom praksa u inostranstvu.

Ćevapi se tradicionalno služe u ćevabdžinicama, specifičnim bosanskim lokalima posebnog kolorita, gdje se osim ćevapa na jelovniku nerijetko mogu naći i ostala, slična jela sa roštilja. Uz ćevape se mogu služiti i mliječni proizvodi kao: jogurt, kiselo mlijeko, kefir ili kajmak u lepini. Ćevapi se u Bosni i Hercegovini služe u različitim porcijama od po pet, deset, petnaest i više komada, a postoje i regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa (posebno ili u snopovima od po četiri ili pet). Tako su najpoznatiji banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi.